Bakalar na bijelo

Priča

Bakalar na bijelo, sušeni bakalar s krumpirom, maslinovim uljem i češnjakom, dalmatinsko je jelo Badnje večeri koje svoje podrijetlo duguje stoljećima trgovine solju i sušenom ribom duž Jadrana. Iako ta riba nikad nije plivala u Jadranu, u dalmatinske je luke stizala trgovačkim putovima koji su Mletačku Republiku povezivali s ribolovnim područjima sjevernog Atlantika, a s vremenom je postala dostupnija i, u doba prije hladnjaka, praktičnija za čuvanje od svježe ribe. U Dalmaciji je to tradicionalno nesoljeni bakalar sušen na zraku, štokfiš, koji se danima namače da omekša; ovaj recept koristi soljeni sušeni bakalar, kojemu je namakanje kraće. Priprema je jednostavna: bakalar se dan-dva namače da otpusti sol, zatim se skuha i na kraju s kuhanim krumpirom, maslinovim uljem i češnjakom izradi u gotovo kremastu, blago vlaknastu smjesu. Logiku „sušene ili usoljene ribe za Badnjak” dijelimo s Portugalom i Italijom, gdje svaka zemlja ima svoju inačicu. Jednostavan po izgledu, a bogat i dubok po okusu, bakalar na bijelo često iznenadi one koji ga kušaju prvi put.