Gibanica

Priča

Gibanica je pita sa sirom iz srpske domaće kuhinje: tanki listovi tijesta slagani ili gužvani s bijelim sirom, jajima i masnoćom, zatim pečeni dok ne nabubre i porumene. Naziv se obično povezuje s glagolom gibati, savijati ili njihati, a pita se spominje već u Srpskom rječniku Vuka Karadžića iz 1818. Obično se radi kao gužvara, ili gužvana pita, u kojoj se svaki list umače u nadjev i nagužvan stavlja u posudu umjesto da se slaže ravno. Izvorna je verzija koristila domaće kore, a u nadjev su se dodavali mlijeko, kajmak i svinjska mast; danas mnogi kuhari štede vrijeme gotovim korama i suncokretovim uljem. U Srbiji se jede za doručak, kao predjelo ili međuobrok i za večeru, vruća ili hladna. Česta je za pravoslavni Božić, Uskrs i slavu, a jedan zapis iz 1828. naziva je obveznom na svadbama i poslasticom za radnike koji su završili velik posao. Gradić Mionica 2007. ispekao je gibanicu tešku više od 1000 kilograma, za koju je utrošeno oko 330 kilograma sira i 3300 jaja, a Bela Palanka od 2005. održava festival gibanice. Poslužite je toplu s čašom običnog jogurta za zimski doručak ili brunch.