Kajmak i ajvar s lepinjom

Priča

Kajmak se radi od svježeg mlijeka, obično kravljeg, koje se procijedi, zakuha i ulije u široke, plitke posude. Dok se mlijeko hladi, na površini se stvara gusta masna korica. Ona se skine, višak tekućine se odlije, a kajmak se soli sloj po sloj i ostavi da dozrije. To umijeće pripada brdovitim i planinskim krajevima središnje i zapadne Srbije, od doline Zapadne Morave do Zlatibora, Tare, Toplice i Kopaonika, gdje su ga tradicionalno kod kuće radile žene, a u užičkom kraju obilježje je lokalnog identiteta. U prosincu 2016. upisan je u srpski Nacionalni registar nematerijalne kulturne baštine.

Ajvar je njegov jesenski par. Svake jeseni obitelji peku velike, mesnate crvene paprike, najčešće sortu Kurtovka, dok im kožica ne pocrni, zatim ih ostave da se oznoje, ogule ih, sameljaju meso i polako ga kuhaju s uljem dok ne postane gusto i sjajno te ga spremaju u staklenke kao zimnicu, zalihe za zimu. U Leskovcu svake jeseni miris pečenih paprika ispuni grad, a svaka obitelj tvrdi da je njezin recept najbolji. Ajvar se jede s mesom, sirom i kruhom, a često i za doručak.

Postavite oboje na stol s toplim kruhom dok se glavno jelo kuha.