Kiseli kupus s gljivama

Priča

Kiseli kupus pirjan sa sušenim šumskim gljivama jedno je od najstarijih jela na wigilijskom stolu, a oslanja se isključivo na dvije namirnice koje su se stoljećima mogle sačuvati kroz cijelu zimu bez hladnjaka — kupus kiseljenjem u bačvi, gljive sušenjem na koncu obješenom kraj peći. Gljive se prije kuhanja moraju namočiti da omekšaju — u mnogim kućama preko noći, a najmanje sat-dva u toploj vodi — a voda u kojoj su se namakale često se vraća u jelo jer nosi najviše okusa. Jelo se poslužuje samostalno kao jedno od dvanaest posnih jela, ali je i osnova nadjeva za gołąbki ili pierogi, pa je kupus s gljivama zapravo temeljni sastojak cijele wigilijske večere, a ne samo jedno od jela. Miris sušenih gljiva koje se satima kuhaju na štednjaku mnogim je Poljacima jedan od mirisa koje je najteže dočarati izvan Poljske, pa oni koji žive u inozemstvu sušene gljive često nose od kuće ili ih traže od rodbine koja putuje.