Kuhani bakalar s krumpirom i keljem

Priča

Bacalhau, riba koja nikad nije plivala u portugalskim vodama — dolazi iz sjevernog Atlantika, danas ponajviše iz Norveške i s Islanda — ipak je nezaobilazno središte portugalske Badnje večeri (Consoada), paradoks koji seže u doba portugalskih pomorskih otkrića kad su ribari, ploveći daleko preko Atlantika, na sprudovima kod Newfoundlanda pronašli izobilje bakalara i naučili ga sušiti i soliti za dugo čuvanje na dugim putovanjima. Ta ovisnost o uvoznoj, ali savršeno konzerviranoj ribi postala je toliko duboko ukorijenjena da danas, čak i kad je kvalitetan bakalar skup, Portugalci ga smatraju neizostavnim dijelom Badnjaka. Priprema je jednostavna: riba se kuha s krumpirom i keljom, a sve se na kraju prelije obilnim maslinovim uljem. Hrvatskom je čitatelju ta tradicija bliska: i kod nas je bakalar, riba koja „nikad nije plivala” u našem moru, nezaobilazan na Badnju večer, osobito u Dalmaciji i Istri — premda se kod nas najčešće priprema od tvrdo sušenog, a ne usoljenog bakalara.