Migas iz Extremadure

Priča

Migas, pržene krušne mrvice, stoljećima su bile svakodnevna hrana iberskih pastira. Pastiri su nosili kruh u ovčjim kožusima zvanima zamarras, a kad bi se stvrdnuo, izmrvili bi ga, navlažili i pržili s onim što su imali pri ruci, a ta ih je hrana držala na nogama tijekom dugih pješačenja sa stadima. Mnogi od njih bili su transhumantni pastiri koji su sa životinjama pješačili između ljetnih i zimskih pašnjaka. Spisateljica Emilia Pardo Bazán nazvala je migas posve primitivnim, iberskim jelom, a kuhar Francisco Martínez Montiño zabilježio je 1617. inačicu pod imenom migas de gato. Jelo je odavno izašlo izvan pastirskog svijeta, a danas se migas pripremaju u Extremaduri, Kastilji-La Manchi, Andaluziji i Aragonu; u Extremaduri se kuhaju gotovo u svakom kućanstvu. U kraju La Vera, domovini dimljene paprike pimentón de la Vera, kuhari dodaju tu papriku, babure, hrskavu svinjsku potrbušinu zvanu torreznos, chorizo i često krumpir. Drugdje u Španjolskoj migas mogu sadržavati srdele, bakalar, masline ili mlijeko, a grožđe je u sezoni čest prilog. Poslužite ih ravno iz tave s jajima na oko i zelenom salatom i upotrijebite gusti seoski kruh star najmanje jedan dan.