Njemačka jaja u salamuri

Priča

Soleier su ime dobila po riječi Sole, njemačkom nazivu za slanu otopinu, salamuru. Tvrdo kuhana jaja lupkaju se sa svih strana kako bi ljuska popucala, ali ostala na jajetu, a zatim se ostave dan ili dva u slanoj vodi s lukom, kimom i lovorovim listom. Salamura prodire kroz pukotine i začini bjelanjke, a šaka lukovih ljuski u loncu ostavlja mramorni uzorak ispod ljuske. Prije hladnjaka ta je metoda jaja održavala jestivima tjednima bez hlađenja, a staklenke sa Soleier nekoć su stajale u gotovo svakoj njemačkoj Kneipe, kvartovskoj krčmi, kao slani zalogaj. Jedne berlinske novine danas ih nazivaju gotovo zaboravljenim receptom, a hlađenje je njihovu izvornu svrhu učinilo nepotrebnom. Za Uskrs se vraćaju. Regionalne novine Volksstimme ubrajaju ih među blagdanska jela od jaja i ističu njihovu dugu tradiciju, osobito na istoku Njemačke, gdje se salamura radi od vode, octa, soli, luka i kima. Jedenje prati mali obred: jaje se oguli, prepolovi, izvadi se žumanjak, u udubinu se stavi nekoliko kapi ulja i octa i malo senfa, a zatim se žumanjak vrati naopako. Staklenku pripremite na Veliki petak, držite je u hladnjaku i jaja će biti spremna na Uskrs.