Norveško varivo od bakalara (Bacalao)

Priča

Bacalao je španjolska riječ za bakalar, ali na sjeverozapadnoj obali Norveške označava varivo iz jednog lonca od klippfiska, krumpira, luka, rajčice i maslinova ulja. Klippfisk je bakalar koji je posoljen, a zatim osušen. Ime dolazi od klepp, staronordijske riječi za golu stijenu, jer se rasječena riba nekoć prostirala po obalnim liticama da se suši. Godine 1691. trgovac nizozemskog podrijetla Jappe Ippes dobio je kraljevsku povlasticu da ga proizvodi i izvozi iz Fosne, grada koji se danas zove Kristiansund. Katolička južna Europa, gdje je riba u korizmi zamjenjivala meso, postala je veliko tržište, a u 19. stoljeću norveški su trgovci zauzvrat donijeli kući začine i zamisao o bacalau. Jelo pripada prije svega obali Møre, gdje su gradovi Kristiansund i Ålesund izrasli oko trgovine klippfiskom; Kristiansund ima muzej klippfiska na Gomalandetu. Sezona bakalara vrhunac doseže zimi, kad između siječnja i travnja skrei stiže na lofotski ribolov. Norvežani poznaju mnoge inačice, ali ona s rajčicom najpopularnija je i često se poslužuje na proslavama. Bakalar počnite namakati dva ili tri dana prije kuhanja i uz lonac poslužite mnogo kruha.