Pečena ili pržena jegulja (Capitone)

Priča

Jegulja na badnjačkom stolu tradicija je koja se proteže od sjevera do juga Italije — od Furlanije i Venecije, preko Comacchia u Emiliji-Romanji, do Apulije i Napulja — premda se način pripreme uvelike razlikuje: u Napulju se capitone gotovo isključivo prži, dok se u drugim krajevima peče ili pirja u umaku od rajčice s lukom, češnjakom i octom. Naziv „capitone” odnosi se konkretno na veliku žensku jegulju, cijenjeniju i mesnatiju od manjih mužjaka, a njezina dostupnost baš u prosincu vezana je uz prirodni migracijski ciklus jegulja prema moru radi mriještenja. Kupnja žive jegulje na tržnici, koja se do netom prije kuhanja drži živa u kanti, dugo je bila uobičajen, pomalo dramatičan predbožićni ritual za starije generacije. Iako je potrošnja jegulje u novije vrijeme u opadanju, mnoge obitelji južne Italije i dalje je smatraju neizostavnim dijelom badnjačke večere s ribom.