Pečeni ili prženi šaran

Priča

Pečeni šaran priprema se za posni Badnji dan u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, kad se strogo izbjegavaju meso i mliječni proizvodi u iščekivanju Božića, koji se po julijanskom kalendaru, kojim se Srpska pravoslavna crkva i danas služi, slavi 7. siječnja. Riba je u pravoslavnoj tradiciji dopuštena u mnoge dane božićnog posta, a premda je najstroža crkvena pravila na sam Badnji dan isključuju, narodni ju je običaj odavno stavio na stol, pa su šaran i druge riječne ribe postali prirodno središte badnje trpeze u srpskim, ali i poljskim, češkim, slovačkim i mađarskim domovima — svi dijele istu ribu, a svaka zemlja ima svoj način pripreme. Šaran se najčešće peče cijeli u pećnici ili na žaru, ovisno o kraju i obiteljskoj tradiciji. Badnji dan u Srbiji uključuje i paljenje badnjaka (posebne grane ili cjepanice) te niz drugih obreda prije večere. Hrvatskom čitatelju posni Badnjak s ribom na stolu bit će blizak, samo što se ovdje slavi dva tjedna kasnije, početkom siječnja.