Šampita

Priča

Šampita je ime dobila od njemačke riječi Schaum, pjena, spojene sa srpskom riječju pita, a pjena je pošten opis: visok sloj bjelanjaka umućenih s vrućim šećernim sirupom, postavljen na hrskavu podlogu i poslužen u kockama, ohlađen ili na sobnoj temperaturi. Srpski recepti razlikuju se uglavnom po podlozi. Neki koriste dva lista kupovnog lisnatog tijesta, donji cijeli, a gornji izrezan na kocke prije nego što se stavi na vrh, dok drugi peku tanki biskvit od žumanjaka i brašna. Nadjev ostaje isti: šećer i voda kuhaju se dok kap u hladnoj vodi ne stvori kuglicu, a zatim se u tankom mlazu ulijevaju u čvrsto istučene bjelanjke.

U Beogradu je nezaobilazna u najstarijoj gradskoj slastičarnici. Pelivan, koji je 1851. otvorio Mustafa Pelivanović novcem od nagrada osvojenih u hrvanju u ulju, i danas je prodaje uz krempitu, baklavu, kadaif i tulumbe i tvrdi da se njegovi recepti nisu promijenili. Kupci i dalje čekaju u redu, a anegdota koja se dugo prepričava kaže da je glumac Bata Stojković one koji preskaču red slao na začelje. Kod kuće šampita pripada nedjeljnim ručkovima i uspomenama iz djetinjstva.

Napravite je dan prije večere da se stegne i poslužite male kocke uz jaku kavu.