Slatke pite s voćnim nadjevom (Mince Pies)

Priča

Mince pies duguju ime nečemu što danas više ne sadrže: pravom, sitno sjeckanom mesu. Recept su u Englesku, prema predaji, donijeli križari na povratku s istoka, oduševljeni bliskoistočnom kombinacijom mesa, voća i začina, a do 14. stoljeća u kuharicama poput „The Forme of Cury” pojavljuju se raskošne „pite od mesa” punjene svinjetinom, peradi, jajima, sirom i egzotičnim začinima — luksuz kojim su bogate obitelji tijekom dvanaest dana Božića pokazivale svoj status. U 17. stoljeću, u doba Olivera Cromwella, puritanski parlament ukinuo je samo slavljenje Božića, a puritanci su mince pies napadali kao simbol razuzdanog slavlja — priča da su baš pite bile zabranjene zakonom ipak je legenda; Božić se službeno vratio tek s kraljem Charlesom II. Do viktorijanskog doba meso je uglavnom nestalo iz recepta, pretvarajući ih u slatku poslasticu od suhog voća i začina kakvu danas poznajemo, a veličina im se smanjila s raskošnog glavnog jela na zalogaj za jednu ruku. Malo je slastica koje su prošle put od jela na udaru propovjednika do dječjeg ostavljanja „za Djeda Božićnjaka” uz kamin.