Soparnik

Priča

Soparnik potječe iz Poljica, kraja oko Omiša u srednjoj Dalmaciji koji je od kasnog srednjeg vijeka do ranog novog vijeka bio samoupravna Poljička republika. Sastojci su mu jednostavni koliko hrana uopće može biti: tijesto od brašna, vode i soli, tanko razvaljano, i nadjev od sirove blitve s malo crvenog luka i maslinova ulja. Pekao se na kominu, otvorenom ognjištu, zatrpan žeravicom i vrućim pepelom, a zatim se premazivao maslinovim uljem i češnjakom i rezao na rombove. Seoski soparnici mogli su imati promjer od gotovo metar, a stariji nazivi za ovo jelo su zelenik i uljenjak. Tradicija je nalagala staru zimsku blitvu. Budući da nema mesa, jaja ni mliječnih proizvoda, soparnik je pripadao posnim danima. Poljičke obitelji pamte da su ga pekle svakog korizmenog petka, a i danas se priprema na Čistu srijedu, Veliki petak i Badnjak; stari mjesni zapis kaže da u Poljicima nema Badnjaka bez bakalara i soparnika. Hrvatska ga vodi kao nematerijalnu kulturnu baštinu, a EU je 2016. registrirala Poljički soparnik kao zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Godine 2027. korizma počinje 10. veljače. Poslužite ga kao posno glavno jelo uz zelenu salatu ili ga izrežite na male rombove za švedski stol.