Stifado

Priča

Stifado je grčko jelo od mesa pirjanog s mnoštvom sitnih cijelih lukovica u umaku od rajčice, crnog vina i octa, aromatiziranom lovorom, cimetom, pimentom i karanfilićima. Riječ dolazi od talijanskog stufato, varivo, a grčki referentni popisi opisuju stifado koliko kao način kuhanja toliko i kao zasebno jelo. Recepti traže otprilike jednako luka kao mesa po težini, pa je luk glavni sastojak, a ne ukras. Prema stranici The Mediterranean Dish, najstarija se verzija radila od kunića i bez rajčice; govedina je preuzela njegovo mjesto kad je kunića bilo sve teže naći, a u današnjoj je Grčkoj uobičajeni izbor teletina. Gulaš se nekoć polako kuhao u kućnoj krušnoj peći na drva, a danas lagano krčka na štednjaku. To je nedjeljni obiteljski ručak u hladnim jesenskim i zimskim danima, kada lonac može krčkati dva ili tri sata. Grčki kuhari poslužuju ga s orzom, rezancima hilopites ili krumpirom, a The Greek Herald dodaje i ribani sir preko tjestenine. Ako možete, napravite ga dan ranije: umak se slegne, okusi se preko noći prodube, a podgrijavanje traje samo dvadeset minuta.