Suho usoljena janjeća rebarca

Priča

Pinnekjøtt — naziv koji u prijevodu znači „meso na štapićima” — dobio je ime po neobičnom načinu kuhanja: janjeća rebra, prethodno usoljena, u nekim krajevima i dimljena, pa tjednima sušena, kuhaju se na pari iznad rešetke od svježih brezovih grančica položenih na dno lonca, tako da meso nikad ne dotiče vodu, nego satima omekšava u pari koja struji kroz granje. Tradicija je najjača u zapadnoj i sjevernoj Norveškoj, gdje su brdovit teren i nedostatak plodne zemlje odavno učinili janjetinu dostupnijom od govedine, dok istočna Norveška Božić slavi s drugim jelom, svinjskim ribbeom — suparništvo koje i danas traje kao prijateljska nacionalna rasprava o „pravom” božićnom jelu. Prije kuhanja meso se satima namače da otpusti dio soli. Poslužuje se s pireom od podzemne korabe (kålrabistappe) i krumpirom. Hrvatskog čitatelja pinnekjøtt će ponajprije podsjetiti na dalmatinsku kaštradinu: i ondje je riječ o soljenoj, sušenoj i dimljenoj ovčetini koja se prije kuhanja namače — samo što se u Norveškoj ne kuha u vodi, nego na pari iznad brezova granja.