Talijanski nugat (Torrone)

Priča

Prema kićenoj, ali vjerojatno naknadno izmišljenoj legendi, torrone je prvi put pripremljen za vjenčanje Bianke Marije Visconti i Francesca Sforze u Cremoni 25. listopada 1441., i to u obliku Torrazza — visokog zvonika cremonske katedrale — po kojem je navodno i dobio ime. Priča je zabavna, no prvi je put zapisana tek 1914. u publikaciji lokalne trgovačke komore, pa je vjerojatnije riječ o marketingu nego o povijesnoj činjenici; stvarni tragovi slastice u cremonskim ljekarničkim zapisima sežu tek u 16. stoljeće. Bez obzira na podrijetlo priče, torrone od badema ili lješnjaka, meda i tučenog bjelanjka ostaje jedan od najprepoznatljivijih talijanskih božićnih slatkiša, umotan u karakterističan papir s motivima nalik razglednicama. Rezanje tvrdog torronea posebna je vještina — prejak udarac razbije ga u komadiće, preslab ga uopće ne probije — pa mnoge obitelji imaju velik, težak nož koji služi isključivo za tu prosinačku zadaću.