Tanki kruh od krumpira

Priča

Lefse je mekan, tanak kruh od krumpira, razvaljan gotovo prozirno i kratko pečen na suhoj vrućoj ploči, tako da ostane bijel, tek sa zlatnim pjegama. Namaže se maslacem i pospe šećerom (ili cimetom), smota i jede rukom, kao neka vrsta norveške palačinke; pečenjem na suhoj ploči pomalo podsjeća i na naše mlince. Priprema zahtijeva vještinu, poseban narebreni valjak i dugačku tanku lopaticu za okretanje — alat koji se u obiteljima često prenosi s bake na unuku kao pravi obiteljski relikt, a „dan pravljenja lefse” uoči Božića i među norveškim iseljenicima na američkom Srednjem zapadu gotovo je društveni događaj sam po sebi, s više naraštaja oko iste ploče. Debljina i sastav tijesta razlikuju se od kraja do kraja — negdje se dodaje vrhnje, drugdje se inzistira samo na krumpiru, mlijeku i brašnu. Lefse možda više od ijednog drugog jela prenosi osjećaj zajedničkog rada u kuhinji: rijetko ga radi jedna osoba, gotovo je uvijek riječ o obiteljskom pothvatu s podjelom uloga oko ploče.