Tanki vafl kolačići (Pizzelle)

Priča

U Abruzzu se pizzelle rijetko peku prema pisanom receptu — peku se po bakinu osjećaju: ona točno zna koliko dugo držati željezni kalup nad vatrom, ili koliko sekundi u modernom električnom aparatu, da tijesto od jaja, šećera, brašna i anisa ili vanilije postane hrskavo, a ne meko. U kalup, koji često prelazi s koljena na koljeno kao obiteljsko naslijeđe, urezani su motivi koji se otiskuju na tanko tijesto — cvjetni uzorci, geometrijski oblici, ponekad i obiteljski inicijali. Iako se u drugim dijelovima srednje Italije zovu i „ferratelle” ili „neole”, abruzzanska je verzija posebno vezana uz baku kao čuvaricu recepta: peku se za Božić, Uskrs, rođendane, pa i za obično ljetno jutro, uvijek u istoj količini — dovoljnoj da nahrani cijelu obitelj okupljenu oko mirisa vrućeg željeza. Obiteljima koje su se iz Abruzza iselile u svijet star, često zahrđao željezni kalup ponesen od kuće jedan je od najčešće spominjanih naslijeđenih kuhinjskih predmeta.