Torta pasqualina

Priča

Genoveška uskrsna pita slaže blitvu, svježi sir i cijela jaja između listova tijesta s maslinovim uljem. Njezine se prethodnice rano pojavljuju u talijanskim kuharicama: u 15. stoljeću Maestro Martino iz Coma pisao je o genoveškim tortama od špinata ili luka, a u 16. stoljeću Bartolomeo Scappi opisao je povrtne pite zvane gattafure. Prema talijanskoj stranici o hrani Gazzetta del Gusto, ime pasqualina uvriježilo se u 18. stoljeću za slojevitu pitu koja se radila za Uskrs. Tradicija kaže da tijesto treba imati 33 sloja, po jedan za svaku godinu Kristova života. Taj je broj vjerojatno legenda; genoveški novinar Giovanni Ansaldo 1930. pisao je o piti od 24 sloja, a većina kuhara danas koristi 8 do 10. Sir je prescinsêua, kiselkasti svježi sir od zgrušanog mlijeka zabilježen oko Nolija i Albenge od 13. i 14. stoljeća; genoveški zakon iz 1413. čak ga je navodio među mogućim darovima duždu. U Genovi pita pripada uskrsnom stolu, poslužuje se s quagliatom, a svaka kriška otkriva pečeno cijelo jaje. Uskrs 2027. pada 28. ožujka. Pitu ispecite dan ranije: na sobnoj temperaturi lijepo se reže, a uz nju treba samo zelena salata.