Toskanski kolač od kestena

Priča

Castagnaccio je plosnat, nezaslađen kolač od kestenova brašna, vode i maslinova ulja, posut pinjolima, grožđicama i ružmarinom. Potječe iz apeninskog kraja između Toskane i Emilije-Romagne, gdje su kesteni nekoć bili osnovna hrana seoskih zajednica, a ljudi su ga zvali pane di legno, drveni kruh, ili pane dei poveri, kruh siromaha. Humanist Ortensio Lando u svom je djelu Commentario iz 1553. izum pripisao nekom Piladeu iz Lucce. Pellegrino Artusi kasnije ga je uvrstio u svoju kuharicu kao migliaccio di farina dolce, „obično zvan castagnaccio“. Ime se mijenja od doline do doline: patona ili castignà u Lunigiani, neccio u Lucci, migliaccio u Firenci, a toppone za deblji kolač iz Livorna. Kesteni se beru od kraja rujna do sredine studenoga i suše se, u krajevima kao što su Garfagnana, Mugello i Amiata, a novo brašno stiže u trgovine od kraja studenoga, pa je castagnaccio kolač hladnih mjeseci. Nakon Drugoga svjetskog rata izgubio je mjesto svakodnevnog slatkiša i danas se prodaje uglavnom kao sezonski specijalitet. Poslužite ga u tankim kriškama, toplog ili sobne temperature, uz čašu vin santo.