Fondan bomboni za bor

Priča

Szaloncukor, zamotani bomboni od fondana kojima se kite grane bora, ime nosi po riječima „szalon” (salon, aristokratski primaći salon u kojem su se u 19. stoljeću izlagala prva božićna drvca) i „cukor” (šećer) — podsjetnik da je ovaj bombon izvorno bio luksuz dostupan samo najbogatijim mađarskim obiteljima. Preokret se dogodio u posljednjim desetljećima 19. stoljeća, kad su budimpeštanski proizvođači poput Frigyesa Stühmera, slastičara njemačkog podrijetla koji je svoj obrt pokrenuo 1868., prešli na strojnu proizvodnju i szaloncukor postupno učinili dostupnim srednjem sloju. Danas se u mađarskim domovima najčešće kupuje gotov, u raznim cjenovnim razredima, od jeftinih supermarketskih do luksuznih ručno rađenih bombona poznatih proizvođača, a u trgovinama se pojavljuje već u listopadu. Mnogim je mađarskim obiteljima poznata i mala igra: djeca (a često i odrasli) potajno odmataju papirić na drvcu, pojedu bombon i vrate prazan omot na granu da nitko ne primijeti — dobronamjerna prijevara koja traje od Badnjaka, kad se drvce kiti, sve do Sveta tri kralja, kad se raskićuje.