Saganaki (grčki prženi sir)

Priča

Saganaki je ime dobio po sagani, maloj plitkoj tavi s dvije ručke kojom su se u kućnoj kuhinji služili Grci u Maloj Aziji, a sir pržen na taj način poslužuje se kao meze za dijeljenje. Sir mora biti dovoljno čvrst da u vrućem ulju zadrži oblik. Uobičajeni izbor su graviera, kefalotyri, kefalograviera i kasseri. Grčki kuhari komad umoče u vodu, uvaljaju u brašno i prže na dobro zagrijanom maslinovu ulju minutu ili dvije, dok površina ne porumeni. Sirevi poput halloumija, talaganija ili mastela idu u tavu bez brašna. Jedini završni dodatak je malo limunova soka, a sir se jede odmah, prije nego što se hlađenjem stvrdne.

Plamen koji mnogi Amerikanci očekuju potječe iz Chicaga. Chrisu Liakourasu, koji je 1968. suosnovao restoran Parthenon u četvrti Greektown, pripisuje se početak običaja da se sir prelije Metaxom i zapali, uz uzvike „Opa”. Njegova kći Yanna rekla je da flambiranje ne utječe na okus i da je samo za efekt. Parthenon je u rujnu 2016. objavio da se trajno zatvara.

Sir pržite kad vam gost već sjedi za stolom, a uz njega stavite kruh s hrskavom koricom za limunasto ulje koje ostane u tavi.